igor ognjenovic - blog

07 - 05 - 08

Wed, 07 May 2008 18:07:02 GMT

Tajne mađioničara Mađioničari su čudna sorta. Provode mnoge sate vježbajući pred ogledalom, čine da neki predmeti naizgled nestaju, pa da se iznova pojavljuju na neočekivanim mjestima, pale i sastavljaju novčanice, bacaju karte u zrak sve do stopa, i čitavo vrijeme pričaju i smiju se sami sebi kako bi uvježbali brzi govor i skretanje pažnje. Većinu vremena svoju vještinu koriste kako bi zabavili, u predstavama, na zabavama i restoranima. Povremeno, koriste ih kako bi pomogli različitim kompanijama i organizacijama. Neki mađioničari pomažu kockarnicama i korporacijama u otkrivanju varki i obmana, pa čak i svjedoče kao stručni svjedoci na sudu. Drugi djeluju kao savjetnici u kazalištima, radeći s glumcima i režiserima kako bi izveli naočigled nemoguće efekte, poput materijalizacije duhova ili nastajanja vatrenih kugli iz nečije ruke. Mađioničari kombiniraju psihološku manipulaciju i majstorstvo ruku. Kako bi, na primjer, potajno premjestili nečiji sat, treba skrenuti pažnju gledatelja sa ručnog zgloba na kojem ga osoba nosi. Gledatelji će gledati gdje gleda i mađioničar. Kada je pažnja jednom skrenuta s najvažnije točke, mađioničar može premjestiti sat koristeći neku od brojnih metoda u tek dvije ili tri sekunde. On će to i otkriti, samo kasnije, kada gledatelji više ne budu znali kada se je «krađa» desila – to je poznato kao «preusmjeravanje vremena.» Sitni kradljivci te moćne metode koriste stoljećima, unatoč tome što su se u srednjem vijeku izložili opasnosti od smaknuća. U stvari, mnogi džepari operiraju dok je publika zainteresirana za predstavu koju izvodi njihov prijatelj, koristeći prisutno zanimanje za scenu kako bi relativno lako izveli svoju krađu. Vještine mađioničara mogu se upotrijebiti u raznim situacijama, kako za čestite tako i za kriminalne svrhe. Prošlog travnja, David Copperfield i dvojica njegovih asistenata nakon predstave u West Palm Beach, Florida, su se suočili sa naoružanim pljačkašima. Dok su njihove dvije pratilje predale svoje stvari, Copperfield je navodno pokazao svoje prazne džepove iako su u njima bili novčanik, putovnica i mobilni telefon. On je ovu improviziranu tehniku nazvao je «obrnuto džeparenje», a svoje snalaženje pod pritiskom imao je zahvaliti svom iskustvu kao zabavljač i mađioničar. Prijevara kriminalaca i nije ništa drugo nego uporaba magije. U Sjedinjenim državama, određeni broj mađioničara radi s terapeutima kako bi pomogla mladim ljudima koji pate od depresije i zlostavljanja, kao i kod onih koji su žrtve udara i ozljeda glave. Tokom 1982. godine David Copperfield je posegnuo u svoje duboke džepove kako bi stvorio Projekt magija, program rehabilitacije koji se sada koristi u tisućama bolnica diljem svijeta s preporukom od Profesionalnog udruženja američkih terapeuta. Liječenje magijom još je jedan uspješan američki projekt, kojeg su stvorila dvojica profesionalnih iluzionista. Mađioničari posjećuju bolnice, te pacijente i njihove terapeute poučavaju trikovima, objašnjavajući tehniku koja je u njima sadržana, psihologiju iza samih trikova i zamisli za prezentaciju. Ovisno o pacijentu, cilj ovih programa je poboljšati motoričke i spoznajne vještine, podići samopoštovanje i osloboditi se dosade. Magija i medicina, nekoć nerazdvojne, do danas su se na Zapadu teško skupa spominjale, no sada su ponovo udružile svoje snage kroz rad ovih terapeutskih mađioničara. Kako se može doznati iz priče engleskog mađioničara Petera Talbota, u Sjevernoj Africi magija se može koristiti na vrlo izravan način. Impozantan trg Jemaa el Fnaa u Marakešu, Maroko, prštio je od aktivnosti. Mještani su sjedili i razgovarali u zadimljenim zalogajnicama, školska djeca su sjedila oko ogromnih bačvi i proždirala marinirane crve iz punih posuda, krotitelji zmija ponosno pokazivali svoje previjajuće reptile, a pripovjedači prepričavali priče o starim vremenima. Dok se Peter napajao tim slikama, iznenada mu se na ramenu pojavio majmun. Prijateljski raspoloženi primat je pripadao lokalnom čovjeku obučenom u tradicionalnu marokansku odjeću, koji je Petera i njegovog prijatelja poticao da na slikanje sa svojim ljubimcem. Nekoliko klikova kasnije, čovjek je tražio veliku svotu novca. Njihovi uljudni protesti nailazili su samo na agresiju i simulirano ruganje. Dok su odlazili, Marokanac ih je slijedio uz novu navalu bijesa i val uvreda. Nakon neuspjelih pokušaja pregovaranja oko određivanja razumne cijene, Peter je iz svog džepa uzeo maramicu, obrisao obrvu i maramica je tada iščezla. Marokanac je odjednom zašutio, zurio je u Peterove prazne ruke i pozivao svoje prijatelje. Tada se maramica ponovo pojavila. Svi okupljeni su zapljeskali i dopustili mađioničaru da mirno prođe. Zašto je, u vrijeme specijalnih efekata i znanstvenih čuda, magija još uvijek živa? Zašto se taj marokanski prevarant opustio kada je vidio trik? Mađioničari će ponuditi različita objašnjenja. Najčešće je kako je magija u pravim rukama i izvedena u blizini gledatelja, poziv prema čudu, poziv za iskorak izvan uobičajenih granica intelekta. U trenu, gledateljev nemir nestaje kako bi napravio put za čudo. Marokancu, nakon što je vidio kako je maramica nestala, više nije bilo stalo do mađioničarevog novca. Njegov um je bio na nekom drugom mjestu. U odraslima magija može nanovo oživjeti te uzvišene, čudesne trenutke djetinjstva. Iz tog razloga, magija će i dalje rasti.

26 - 04 - 08

Sat, 26 Apr 2008 21:13:15 GMT

Mitologija feniksa Iako je feniks dobro poznat iz legende, tek je nekoliko klasičnih mitoloških priča koje su s njime povezane. Feniks je velika ptica cijenjena širom svijeta kao simbol besmrtnosti i reinkarnacije. Prema grčkoj legendi, feniks je živio u Arabiji u blizini svježeg izvora. Svako jutro dok bi se sunce uzdizalo i budila zora, on bi uronio u hladnu, bistru izvorsku vodu i pjevao tako očaravajuću i slatku pjesmu da bi bog sunca zaustavio svoje kočije kako bi uživao u prekrasnom zvuku. Svakih 500 godina, kako bi se bližilo doba njegove smrti, sagradio bi gnijezdo od drveta slatkastog mirisa koje bi tada izgorjelo, a plamen bi progutao pticu. Iz pepela, uzdigao bi se novi feniks koji bi pepeo zamotao u smotuljak, odletio bi u Heliopolis, «Grad sunca», zvan i On, u Egiptu, i odložio pepeo na oltar Boga Sunca, Ra. U egipatskom mitu, poznat je pod nazivom Bennu, i predstavlja uzdizanje života, a također i sunca, naglašavajući novo razdoblje napretka i plodnosti. Na sarkofazima je prikazivan i kao čaplja. U poglavlju XVII Knjige mrtvih, uvodni tekst govori: «Ja sam Tem u uzdizanju. Ja sam jedini. Nastao sam u Nu. Ja sam Ra koji se na početku uzdigao…Stupovi Shua tada još nisu bili stvoreni. Ra je stvaratelj imena njegovih udova, koji su došli na svijet u obliku bogova, koji su u Raovom nizu…»Ja sam Bennu koji je Anu, i ja sam čuvar velike knjige stvari koje će biti.» Feniks simbolizira cikluse odmora i aktivnosti, ponekad nazvane «Brahmini dani i noći.» Krugovi aktivnosti zovu se «Milijuni godina,» «Veliko zeleno jezero», ili jednostavno «Jezero». Oni predstavljaju cikluse u kojima su sve stvorene stvari progutane od «Začetnika milijuna godina.» U poglavlju XLII on «koji je boravio u njegovom oku» je usmjeren u «solarno jaje», jaje kojemu su bogovi dali život. U poglavlju XV on je «jučer», «danas», i «sutra» i onaj «koji se temelji na zakonu koje se ne mijenja niti može biti izmijenjen». U poglavlju LXXV on je samo-stvoreni bog: «Rodio sam se u sebi zajedno sa Nu u svojem imenu Khepera, u kojem iz dana u dan nastajem. Ja sam stvaratelj tame koja obitava u krajnjim dijelovima neba… i dolazim s njenih granica. Lebdim nebom koje je nekadašnja granicu između neba i zemlje. Nitko ne vidi moje gnijezdo, nitko ne može razbiti ljusku moga jajeta.» Budizam feniksa opisuje kao Garudu, «pticu života», pticu zlatnog tijela s orlovim kljunom i krilima, a čovječjim tijelom. Ona je toliko velika da može prekriti sunce i dan pretvoriti u noć. Garuda se opaža kao Višnuovo postolje. Drevni malayanski mit bilježi kako je Garuda napao rimski brod kojim je plovio rimski princ i momak zvan Merong Maha Wangsa. Princ je putovao kako bi oženio kinesku princezu. Nakon što je Garuda uništio brod, odletio je u Kinu, oteo princezu i držao je na otoku Langkawi (današnja Malazija). Srećom, princa je more izbacilo baš na otok Langkawi, pronašao svoju zaručnicu i oženio ju. Meroh Maha Wangsa tražio je princa, ali je umjesto njega pronašao državu Kedah i sebe postavio za vladara, a njegovi potomci još uvijek tamo vladaju. Kinezi ovo zviježđe bilježe kao Ho Neaou, «Vatrena Ptica», ali ekvivalent feniksu je poznat pod imenom Feng-huang, jedno od četiri duhovna bića koja predstavljaju četiri strane svijeta. Ch'i-lin, stvorenje sa glavom jelena, volovskim repom, konjskim hoove i jednim rogom predstavlja zapad. Gui Xian, kornjača, bila je simbol dugog života i označavala je sjevernu točku. Dugačak je zmaj, donosilac dobre sreće i predstavnik cara, vladao vodama, uključujući kišne oblake označavao istok. Feng-huang je bila ptica sjajnog perja i prekrasnog glasa. On se pojavljivao kada je došlo vrijeme dobre sreće i označavao točku juga. U drugom smislu, feniks je kerub ili anđeo (u Izraelu), čiji se klepet krila pretvara u grmljavinu. I ta grmljavina je zaista zastrašujuća tutnjava vulkanske eksplozije koja je uništila raj, kao i hučanje mora, uskomešanog kataklizmom. Neki astrolozi smatraju feniksa višim oblikom orla, jednim od simbola zviježđa Škorpiona, čijem su horoskopskom znaku prema tome dane i odgovarajuća značenja o životu i smrti. Ime Feniks dano je malom zviježđu vidljivom na južnoj hemisferi. Njegova najsjajnija zvijezda alfa bila je u davnini poznata kao Nair al Zaurak, «ona sjajna u lađi».

22 - 04 - 08

Tue, 22 Apr 2008 21:28:03 GMT

Netko sve vidi Gledanje na daljinu je poprilično zanimljiva tehnika i vještina. Najčešće se odnosi na originalni program sponzoriran od CIA-e, DIA-e, i obavještajne službe tijekom 70-ih, 80-ih i početkom 90-ih, kao i na ogranke tih tehnika koji su se kasnije pojavili. Istraživačka oprema pod imenom SRI obavila je velik dio posla pri gledanju na daljinu, a i danas nastavlja sa sličnim istraživanjima. Žene i muškarci, vojnici i civili, trenirani su u gledanju na daljinu i zadane su im operativne misije koje su u to vrijeme imale važnost za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih država. Program je koristio donekle formalni protokol koji je gledateljima na daljinu pomagao u percipiranju stvari jedino uz korištenje njihove volje. CIA je 1995. godine otkazala program za gledanje na daljinu. Barem su tako izjavili za javnost. Mnogi sumnjaju kako su nastojanja vlade Sjedinjenih država u vezi toga nastavljena. Gledanje na daljinu korišteno je kao pomoć njihovoj nacionalnoj obavještajnoj službi za sakupljanje informacija o mjestima, ljudima, stvarima i događajima od interesa. Gledatelji na daljinu su naučili kako dospjeti u određeno sanje uma, vidjeti udaljeno, i tada izvijestiti i nacrtati ono što su vidjeli. Kakogod, čini se kako je formalna i donekle stroga tehnika gledanja na daljinu tek dio puno šire i dublje situacije. Zanimljivo je kako su neki od ključnih znanstvenika u SRI bili fizičari a ne psiholozi. Indikatore su pronašli u fizičkim istraživanjima koja pokazuju kako su svemir i priroda građeni na način da je gledanje na daljinu moguće i posve prirodno. Fizički svijet u kojem živimo i fizika koje je u njemu uključena jednostavno djeluje na način koji je za nas donekle iznenađujući, poput načina na koji funkcionira gledanje na daljinu. Slutnje, intuicija, osjećaji hrabrosti, sve to mogli bi biti slični fenomeni. Naši nesvjesni umovi povezani su sa većim stvarima uključujući mreže informacija, osjećaja, percepcija i stvarnosti. Povezani smo sa širim svemirom i duhovnim nivoima stvarnosti. Gledanje na daljinu samo je još jedan osjet kojeg posjedujemo, uz vid, sluh, dodir, okus i miris. U psihologiji, kolektivno nesvjesno Carla Junga bila je ideja o tome kako ljudi mogu zaći u veći svjesnost, a i sami jesu dio te veće svjesnosti. Einstein je izložio svoju teoriju ujedinjenog polja o jednoj, temeljnoj sili. Nedavno je koncept energije nulte točke proučio slične teorije. Neki studenti gledanja na daljinu rekli su kako to nije nova vještina koju naši napredni mozgovi sada uče razviti. Već, radije možemo reći kako se radi o drevnoj sposobnosti koju su naši preci nekada imali. Tijekom vremena, svjestan dio našeg uma razvodnio je taj osjet. Jednostavno, ponovo učimo nešto vrlo staro. Pretpostavlja se kako i životinje za komuniciranje i percipiranje aspekata svoje okoline također koriste neku vrstu gledanja na daljinu. Razmislite o tome. Ne možemo vidjeti TV, radio i telefonske signale oko nas. Ali, ako imamo odgovarajući prijamnik, možemo se priključiti. Stoga, možda i nije tako čudno da i drugi signali koje ne možemo vidjeti ni dotaknuti su isto tako stvarni, i s njima se možemo spojiti kako bi percipirali stvari čiji izvor je iz neke goleme udaljenosti. Zapravo, gledatelji na daljinu koriste izraz «signalno vrijeme», a ono se odnosi na detektiranje percepcije. Gledanje na daljinu također uključuje svjesnost da možemo netočno interpretirati pridošle podatke. Do krive interpretacije može doći kada se naš svjesni um prepriječi na putu i naša mašta ili sustav mišljenja popuni praznine ili donosi zaključke o impresiji dobivenoj gledanjem na daljinu. Gledatelji na daljinu to nazivaju «analitičko prekrivanje», no oni koji su dobri u tome nastoje ga minimalizirati. Tijekom desetljeća gledatelji na daljinu pokušali su, među ostalim stvarima, primiti informaciju o neprijateljskom oružju i objektima, prijetnjama imovini Sjedinjenih država i lociranju otetih žrtava. Točnost percepcije i izvještaja očito je bila od vrlo velike važnosti. U nekim slučajevima, kvalificirani gledatelji na daljinu izviješteno su primali posve neobične stvari poput NLO-a i izvanzemaljskih bića koja njima pilotiraju i posjećuju Zemlju. Netko može reći kako to samo upućuje da gledanje na daljinu nije pouzdano. Percipiranje NLO-a kao izvanzemaljskog svemirskog broda preko gledanja na daljinu sigurno prelazi neke granice. No, što je češće , gledatelji na daljinu latili su se i više zemaljskih meta koje se preko satelitskih snimaka ili drugih metoda mogu potvrditi. Potvrda točnog gledanja na daljinu pojavila se u pokusima i tijekom treninga kao i u stvarnom životu i obavještajnim operacijama na život ili smrt. Stručnjaci za upućuju kako se ta tehnika može uspješno koristiti ne samo za percipiranje stvari iz svemira, to jest, stvari koje su izvan našeg vidokruga i jako udaljena, već i za vrijeme. Stvari iz prošlosti i budućnosti također mogu biti percipirane. To nas dovodi do mnogobrojnih teorija iz fizike i znanstvene fantastike po kojima vrijeme ima zanimljive karakteristike koje mi ne možemo u potpunosti razumjeti. O gledanju na daljinu postoje mnoge dobre knjige, od kojih su većinu napisali vojno i obavještajno osoblje koje je obavljalo takvu vrstu posla za CIA-u, DIA-u i obavještajnu službu. Mnogi legalni tečajevi za trening su isto tako dostupni. Mreža je puna informacija o aspektima gledanja na daljinu. Ako ništa drugo, zanimljivo je pročitati te priče i naučiti ponešto o istraživanju. Većinom nas može promijeniti na bolje te doprinijeti napretku znanosti, medicine i ljudskog stanja. Dok se kao pojedinci, društvo i ljudska rasa suočavamo sa izazovima, gledanje na daljinu izgleda poput vještine koja može otvoriti vrata prema boljem razumijevanju svemira i prirode, kao i nas samih. Gledanje na daljinu je ključ, poruka da nije sve onakvo kako izgleda. Kako u prirodi i u svima nama postoje zanimljivi putovi koji nas mogu odvesti do vrlo važnih otkrića.

06 - 04 - 08

Sun, 06 Apr 2008 21:09:42 GMT

Istina o jajima Zamislite jaje u svojoj ruci: još toplo od kokoši, ili hladno tek izvađeno iz frižidera. Njegovu ljusku, blago hrapavu, promjenjive tvrdoće, od čvršćeg do tanjeg, od bijele do smeđe nijanse. Njegovu težinu, njegov oblik, njegovu savršenost. Velika boginja tame, majka noći, Perzefona, iznijela je na početku svjetsko jaje koje se sada ogleda u Mjesecu. Tada je svijet bio jedno: topla sjajna, nepodijeljena stvar. Nježno se njihalo, pojavila se pukotina, i rođen je raznovrstan svijet. Jedan dio ljuske uzdigao se kako bi postao nebo, a drugi je pao kako bi nastala zemlja. Prvo božanstvo koje se pojavilo, bio je biseksualni Eros, treptajući svojim zlatnim trepavicama. Ili bar tako kažu grčki sljedbenici Orfeja, Dionizovog sina, po čijoj smo tajnovitoj religiji svi mi prošli kroz brojne živote i pobožno se nastojimo izvući iz tog velikog životnog kotača. Kada su Egipćani označavali svjetsko jaje, mislili su i na maternicu. Crtali su i rezbarili u svoje impozantne građevine znakove koji pokazuju faluse usmjerene prema dolje naizmjenično s prirodnim ovalnim vaginalnim oblicima, kasnije na vrhu s malim trokutima koji predstavljaju klitoris. Klasični Grci suprotstavili su se s uzorkom jaja i koplja, muškim trozupcima u vezi s ženskim ovalima. Takvi simbolični frizovi stvarani su neprestano; prekid bi značio i prekid u ljudskoj generaciji. No, uz jaja tu je i zeko koji se iz sve snage trudi kako bi razveselio djecu. I on je dio tradicije, mjesečev zeko pratio je njemačku boginju Ostaru. U Francuskoj 17.stoljeća, prema Funk& Wagnalla Standard Dictionary of Folklore, mlada kada po prvi put prelazi preko svog praga razbija jaje kako bi mogla zdravo rađati. Nijemci i Slaveni stavljali su u četvrtak prije Uskrsa na svoje oranice mješavinu jaja, kruha i brašna kako bi im nadolazeća žetva bila bogata. Prema južnjačkoj tradiciji, sanjati jaja znači sreću, bogatstvo ili vjenčanje. Krilo puno jaja znači bogatstvo. Pauline Campanelli u svojoj knjizi o godišnjim dobima bilježi da je drevna veza između kokošjih jaja i ekvinocija. Kokoši počinju nesti jaja kada su njihove retine stimulirane dnevnim suncem više od 12 sati. U Ukrajini, na Uskrs žene još uvijek prave nježne i predivne pisanice, jaja ukrašena upotrebom voska i boje: snažne amulete za plodnost i zaštitu. Ukrajinci, ne-kršćani do 988. godine, još uvijek zadržavaju svoj poganski simbol jaja, piše Campanelli. Zlatni žumanjak je Bog Sunca, bijeli oklop Bijela Boginja, sve zajedno: potpuno preporađanje. Dizajni koji se crtaju po pisanicama uključuju kružne linije za vječno kruženje, koje se sijeku sa sunčevom obratnicom, predstavljajući ujedinjenje duhovnog i materijalnog. Same trake sačinjene su od trokuta koji predstavljaju trojednu boginju, pravokutnici za Zemlju, ljestve za nivoe postojanja, grablje za poljoprivredu, te sunčeva kola i osmokrake zvijezde. Jednakokračni trokuti su «vukovi zubi,» simboli snage i mudrosti; krivulje znače vode života, zavoji i spirale daju zaštitu, točkice i mali krugovi su zvijezde za sreću i uspjeh. Ispravno ispisane pisanice donose onom tko ih prima plodnost i zaštitu. Oni koji ih primaju zadržavaju ih kao amulet tijekom cijele godine. Uskršnja natjecanja sa jajima su raznolika. U Sjedinjenim američkim državama i Europi, a i istočno sve do Egipta, djeca ne samo da traže, nego i kucaju uskršnja jaja. Pobjeđuje vlasnik najmanje napuklog jaja i za nagradu osvaja ona od ostalih učesnika. U sjevernoj Češkoj, na Uskršnji ponedjeljak dječaci kotrljaju crvena jaja niz brdo, a pobjednik je onaj čije jaje se otkotrlja najdalje. Danas, kod prosječnog desetogodišnjaka pogled na kašetu jaja ne bi imao baš neki efekt, ali u neka siromašna vremena njima se dobro moglo napuniti trbuhe. Jaja se također povezuju i sa obožavanjem stabala, nekom vrstom štovanja plodnosti. Jaje maternica, drvo falus. U planinama Hartz na središnju ljetnu noć stari Njemci su ukrašavali drva jele cvijećem i crvenim i žutim jajima, te oko njih plesali. U Moraviji, prve nedjelje prije Uskrsa, seoske djevojke nosile su od vrata do vrata grane ukrašene cvijećem i obojanim ljuskama jaja. Prvog svibnja u Aljasci, ljudi su na sličan način nosili drva dok su sakupljali jaja. Švedski trgovci prodaju stupove okićene lišćem, cvijećem, obojanim papirom i pozlaćenim ljuskama jaja. Ako je jaje plodnost i život, možemo se nadati da znači i uskrsnuće. Drevni Maori pokapali su svoje mrtve sa moinim* jajetom u jednoj ruci. Ljudi iz okoline Assama postavljali su jaja u pupak pokojnika, a Rimljani i Slaveni su ih postavljali u grobove.

31 - 03 - 08

Mon, 31 Mar 2008 19:47:28 GMT

Disk iz Nebre Grupa njemačkih znanstvenika dešifrirala je značenje jednog od najspektakularnijih arheoloških otkrića posljednjih godina: tajnom obavijen disk iz Nebre korišten je kao astronomski sat. Namjena tog diska starog 3,600 godina, koji je 2002. godine kada je stavljen pred njemačku javnost prouzročio senzaciju širom svijeta, više nije stvar nagađanja. Grupa njemačkih znanstvenika koji su proučavali ovaj astronomski dragulj otkrio je dokaze koji sugeriraju da je disk korišten kao složen astronomski sat za usklađivanje sunčevih i mjesečevih kalendara. «Ovo je jasno proširenje onoga što smo znali o značenju i funkciji diska,» rekao je arheolog Harald Meller. Nebeski disk iz Nebre nije besmislica. Za razliku od sunčevih kalendara, koji pokazuju položaj Zemlje dok se okreće oko Sunca, mjesečev kalendar temelji se na mjesečevim fazama. Mjesečeva godina je jedanaest dana kraća od sunčane godine radi 12 sinodičkih mjeseci, ili 12 mjesečevih povrataka fazi mladog mjeseca, što iznosi samo 354 dana. Nebeski disk iz Nebre upotrebljavali su kako bi odredili da li i kada treba trinaesti mjesec – takozvani intercalary mjesec – dodati mjesečevoj godini kako bi mjesečev kalendar bio usklađen sa godišnjim dobima. «Funkcioniranje ovog sata vjerojatno je bilo jasno tek vrlo malom broju ljudi,» rekao je Meller. Malo prethistorije za romantične promatrače neba. Brončani disk širok 32 centimetra s aplikacijama od zlatnih listića koje predstavljaju Sunce, Mjesec i zvijezde najstariji je vizualni prikaz Kozmosa poznat do danas. Skupina od sedam točaka ranije je tumačena kao konstelacija Plejada, kako je izgledala prije 3,600 godina. Objašnjenje svrhe ovog diska baca novo svijetlo na astronomska znanje i sposobnosti ljudi brončanog doba, koji su koristili kombinaciju solarnog i lunarnog kalendara kao značajan indikator za poljoprivredna razdoblja i tijek vremena. «Senzacija počiva u činjenici da su ljudi brončanog doba uspjeli uskladiti solarnu i lunarnu godinu. Nikada nismo pretpostavljali da bi oni to mogli.» rekao je Meller. Prema astronomu Wolfhardu Schlosseru sa Sveučilišta Rurh kod Bochuma, promatrači neba iz brončanog doba već su znali ono što su Babilonci opisali tisuću godina kasnije. «Je li ovo bilo lokalno otkriće, ili je znanje došlo izdaleka, to nam nije jasno,» rekao je Schlosser. Nebeski disk iz Nebre našli su blizu najstarijeg europskog opservatorija u Gosecku. Od kada je disk otkriven, arheologe i astronome zbunjivao je oblik Mjeseca kakav je prikazan na disku. «Želio sam objasniti punoću Mjeseca na nebeskom disku iz Nebre, jer to nije faza mladog mjeseca,» izjavio je astronom iz Hamburga, Ralph Hansen. U svom traganju za objašnjenjem zašto su astronomi iz Nebre stvorili kartu neba sa Mjesecom starim četiri ili pet dana, Hansen je konzultirao kolekciju babilonskih dokumenata «Mul-Apin» iz 7-6 stoljeća prije Krista. Ti dokumenti pisani klinastim pismom, prema Hansenu, predstavljaju pregled «astronomskog znanja od najstarijeg doba.» Oni isto tako sadrže i pravilo proračunavanja za polumjesec koji izgleda upadljivo sličan onome iz Nebre. Prema drevnom babilonskom pravilu, trinaesti mjesec treba dodati mjesečevoj godini samo onda kada se vidi položaj Mjeseca i Plejada točno onako kako je prikazano na disku iz Nebre. Astronomi brončanog doba držali bi sat iz Nebre prema nebu i promatrali položaj nebeskih objekata. Dodatni mjesec bio bi ubačen kada bi ono što su vidjeli na nebu odgovaralo karti na disku koju se držali u rukama. To se događalo svake dvije do tri godine. No, njemački istraživači su također otkrili da se u 400 godina koliko je disk bio u upotrebi, njegov status razvijao. Perforacije na rubu objekta kao i brod koji je karti dodan kasnije upućuje na pretpostavku da se tijekom vremena znanje o manjku dana u mjesečevom kalendaru putem izgubilo. «To znači da je disk na kraju postao kultni objekt,» rekao je Meller. Disk su 1999. godine pronašla dvojica ranije osuđivana pljačkaša arheološkog blaga.» Tri godine kasnije zaplijenilo ga je državno tijelo zajedno sa drugim predmetima iz brončanog doba tokom policijske akcije u Švicarskoj.

24 - 03 - 08

Sun, 23 Mar 2008 23:18:47 GMT

Ono što niste znali o Barbie Prošlo je skoro 40 godina od Barbinog «rođenja», i ona je za to vrijeme napredovala od ravne dvodimenzionalne papirnate lutke koju su djevojčice odijevale papirnom odjećom s papirnim trakama koje su se omatale oko ramena i bokova do prsate trodimenzionalne plavokose ljepotice koju danas poznajemo. Danas je Barbie visoka 45 cm, nosi stolu od nerca preko večernje haljine sa šljokicama, preko pravog Calvin Klein donjeg rublja. Ima mobilni telefon, a njene plastične uši probušene su kako bi mogla nositi upravo one naušnice koje se slažu s njenim kompletom. Barbie je počela kao igračka, vrsta igračke koja je nestajala s polica brže nego što je Mattel, prvi proizvođač ove lutke i danas, zahvaljujući Barbie, najveći svjetski proizvođač igračaka, mogao popuniti te police. Barbina slava porasla je s poslijeratnom američkom hegemonijom od koje su svi na svijetu poželjeli brzu hranu, kućanske aparate, Coca-Colu i, ako ste bili žena, plavu kosu, velike grudi, nemoguće duge noge te sunčane naočale i sportske automobile po najnovijoj modi. Barbie nikada nije zatrudnjela, udebljala se ni ostarjela. Ostala je uvijek ista u trgovinama kao nijemi kičasti standard ne samo ljepote, nego i životnog stila. Širom svijeta, postala je ikona za kojom teže i majke i njihove kćeri; majke i kćeri koje su se, bez obzira na svoju veličinu, oblik, boju kože, jezik ili kulturu, očajnički identificirale s bogatom, plavokosom Barbie iz te bogate, plavokose zemlje. Svojom kupovnom moći one su glasale protiv svojih vlastitih, kako same smatraju, odbojnih oblika, boja i kulturnih identiteta. Barbie glupa plavuša, Barbie oslobođena žena, nije bilo važno. Barbie se zatekla u bizarnom položaju da definira kulturu. Iako je dolazilo do čestih «Jenkiji idite kući» ustanaka, ratova za oslobođenje i svih vrsta antiimperijalističke mržnje usmjerenih prema Sjedinjenim Državama otkad su se nametnule kao svjetska sila, nije bilo nikakvog odgovarajućeg narodnog pokreta protiv Barbie-kulture. Spaljivanja knjiga, spaljivanja zastava, uzimanje talaca, terorističke bombaške akcije i otmice aviona, sve se to poduzimalo kako bi se Jenkije prisililo da zauvijek odu kući. Barbie je, međutim, zadržala svoju hegemoniju. Barbie ne samo što je preživjela lomače, od njih su je spašavale žene iz cijelog svijeta koje su htjele biti slobodne, lijepe i kozmopolitske – baš poput Barbie. Barbina popularnost je tako nezaustavljiva da su ministri kultura i nezadovoljne udruge potrošača istupili sa strategijama za kontrolu ili izmjenu žudnji svojih građanki. U Maleziji, udruga potrošača Penanghasa zatražila je potpunu zabranu Barbie lutaka. Tvrde da lutkin plavokos, nogat i neazijski izgled promiče krivu estetiku. Također, Barbie lutke ne potiču kreativnost i upotrebu mašte kod djece jer su lutke «fiksne» i konfekcijske. Prijedlog je odmah izazvao jake i bijesne reakcije lokalnog tiska i pripadnika javnosti. Je li uzrok tome bila potražnja za lutkom ili nesklonost javnosti prema birokratskim intervencijama u privatne navike potrošača ostaje otvoreno za raspravu. U Iranu je vlada osudila vječno mladu Barbie, bez djece po svom izboru (i njenog dugogodišnjeg dečka Kena. Nikada nije bilo ni planova za vjenčanje.) kao prijetnju tradicionalnoj kulturi. Barbie se ne izjašnjava u vezi s djecom i brakom onako kako bi Iranke navodno trebale. Zabrana para nije bila uspješna, pa je vlada izmislila vlastiti par lutaka, navodno bolje prilagođen iranskoj kulturi. Saru i Daru, koji su brat i sestra, dizajnirao je i plasirao Odjel za zabavu Instituta za intelektualni razvoj djece i mladeži, pod pokroviteljstvom vlade. Za to vrijeme, u teheranskim trgovinama Barbie lutke otvoreno se prodaju po cijeni od 700 dolara. Iako je 700 dolara sedam prosječnih mjesečnih plaća u Iranu, visoka, plavokosa, elegantna i nesputana Barbi odlično se prodaje. U eri u kojoj se svijet pokušava ponovno izboriti za svoje kulture, Mattel u poduzetničkom duhu na tržište izbacuje multikulturalne lutke kako bi se suprotstavio kritikama da je Barbie previše jednodimenzionalna u svojoj visokoj plavoći. Napokon, ako je samo 15 posto žena u SAD-u prirodno plavo, koliko bi ih moglo biti u cijelom svijetu? Ali Mattel s tim smeđim, crnim i žutim Barbie lutkama nije ciljao na međunarodnu publiku s takvim bojama kože; Mattelov marketing usmjeren je na djevojčice, vjerojatno bijele djevojčice iz predgrađa koje se sada mogu igrati s japanskim, meksičkim i indijskim Barbie lutkama, i «učiti više o povijesti i različitim kulturama.» Briljantnost Mattelovog okretanja kritika u svoju korist je u tome što je Mattel zadržao Barbinu idealiziranu sliku ljepote. Da, potrošači sada mogu kupiti tamnokosu, tamnoputu Barbie, ali bez etničkih crta po kojima se razlikuju tamnopute žene svijeta. Činjenica da je meksička Barbie smeđa može biti još podmuklija ako meksičke djevojčice misle da moraju izrasti u visoke, mršave, prsate i nogate žene. Crne Barbie lutke imaju svjetliju put od većeg dijela crnačke populacije, što je u skladu s čestim pritužbama crnkinja da su privlačnije što im je koža svjetlija. A Barbie, bez obzira koje boje bila, nastavlja nositi ruho koje proklamira njen trendovski, pomodarski, nezavisni bogataški životni stil. Uzmimo kao primjer nedavnu liniju filipinskih Barbie lutaka. Ona se zove «Barbie filipinskih otoka». Tamnokosa je s tamnijim bojama kože i odjevena u uske haljine s Maria Clara leptir-rukavima. Ona živi kao kontrast u zemlji s godišnjim dohotkom od 580 američkih dolara po stanovniku. Naše bestseler barbike više se ni ne smiju. Napokon, zubata nasmiješena Barbie od jučer ne odražava dobro «tajanstvenost» današnje moderne žene. Koja god bila njihova kultura ili boja, bez obzira koliko su debele ili vitke, žene iz cijelog svijeta bit će stegnute korzetom mita o ljepoti ako je Barbie njihov simbol slobode. Ako Barbie izgleda slobodno, možda je to zato što se vrata otvaraju za tu ženu koja je nemoguće visoka, nemoguće plavokosa, koja uvijek nosi pravu odjeću i drži jezik za zubima.

17 - 03 - 08

Mon, 17 Mar 2008 22:51:55 GMT

Dupini i kitovi Skakanje kroz obruče? Zaboravite to. Oni rješavaju probleme i koriste razna oruđa. Izražavaju veselje i žalost. Žive u složenim društvima. I iako smo i sami instinktivno znali kako su pripadnici roda kitova – kitovi, dupini i pliskavice – posebni članovi životinjskog carstva, znanstveni dokazi zaista i pokazuju da se radi o posebno inteligentnim bićima. Sve veći broj studija koje proučavaju njihovo ponašanje čvrsto upućuju kako se snaga mozga kitova i dupina može uspoređivati samo s višim primatima, uključujući čovjeka. To znači kako bi potencijalni negativni utjecaj lova na kitove mogao biti veći nego što se čini, a mi bismo trebali prihvatiti novi pristup očuvanju tih vrsta. Također bi trebali uzeti u obzir njihovu inteligenciju, društvo, kulturu i potencijal za patnju. U svojim tekstovima objavljenim ovog mjeseca Mark Simmonds, direktor znanosti za Društvo za očuvanje kitova i dupina, istražuje nedavno proučavanje roda kitova i ističe izvanredne primjere u ponašanju kitova i dupina. Na primjer, zarobljene životinje pokazale su sposobnost da nedvosmisleno prepoznaju svoj odraz u zrcalu, što je prije bila domena rezervirana samo za ljude i velike majmune. Dupini mogu glavom pokazati određeni objekt kako bi ih ljudi doveli do njega, a isto tako mogu i vješto rukovati predmetima posve spontano, unatoč tome što nemaju prste ni palce. Postoji i lijepo dokumentiran zapis o uporabi alata divljih australskih dupina. Životinje (gotovo isključivo ženke) često se mogu vidjeti kako nose spužve na vrhu kljuna, vjerojatno da bi ih zaštitile dok sakupljaju hranu u sedimentima na morskom dnu gdje bi ih šiljasti morski ježevi inače mogli probosti. Oni pokazuju emocije izrazito nalik ljudskima, u rasponu od veselja do žalosti i brige za ranjene. Mark Simmonds spominje slučaj malog jata lažnih kitova ubojica koje je ostalo uz jednog ranjenog člana u plićaku puna tri dana, izlažući se suncu i riziku od nasukavanja, sve dok nije uginuo. Život u zajednici je zapravo u središtu postojanja životinja iz roda kitova, vjerojatno stoga što more ima jako malo skloništa od predatora, i mnoge vrste «nemaju se skriti iza ničeg, već jedni iza drugih». To je dovelo do evolucije mnogih tipova sofisticiranog kooperativnog ponašanja, od lova, do mladih mužjaka koji skupa štite svoje partnerice. A tu je još jedan argument da neke vrste pokazuju kulturno ponašanje koje je stečeno kroz društveno učenje. Simmonds ističe kako je znanstveno komercijalni kitolov stavljen na čekanje 1986. godine i neke od devastiranih populacija su se oporavile, no neke nisu. Vjerojatno je kako su kitolovci uništili ne samo brojne pojedince, već i kulturno znanje koje su oni stekli u vezi toga kako iskoristiti određena staništa i područja. No, sud se još nije izjasnio o tome da li širok raspon zvukova koji kitovi i dupini proizvode čine jezik.

07 - 03 - 08

Fri, 07 Mar 2008 22:43:58 GMT

Starenje U kulturama dalekoistočne Azije osoba bi starenjem dobivala na društvenom ugledu. U moderna vremena ovaj konfucijski princip poštovanja prema starijim generacijama više se ne uvažava. U suvremenom zapadnom društvu, opći pogled na starenje bliži je onome starih Grka, gdje su obožavali sve što je lijepo i mlado. Ipak, istraživači su nedavno počeli praviti nekakve pomake na tom planu. Znanstvenici su, nakon što su opazili da štakori koji su živjeli sa smanjenim unosom kalorija žive gotovo 60 % duže od očekivanog, iznijeli teoriju da bi nizak unos kalorija mogao usporiti starenje. Usko povezano s teorijom o kalorijama je teorija o oksidacijskom stresu. Stanice koriste hranu i kisik kako bi osigurale energiju koja pokreće tijelo. Smatra se kako tri posto potrošnje kisika odlazi na stvaranje slobodnih radikala, molekula koje su visoko reaktivne i napasti će strukture unutar stanica. Procjena je kako će DNK u svakoj stanici biti napadnuta 100 000 puta u toku 24 sata. Na sreću, postoje sustavi za popravak, no oni nisu stopostotni. Mnogi ljudi vjeruju kako je oksidacijski stres koji vodi do postepenog uništenja unutarstaničnih struktura slobodnim radikalima jedna od glavnih uzroka starenja. Molekularni biolozi već dugo znaju kako se ljudske stanice mogu dijeliti ograničen broj puta. Taj fenomen, poznat kao replikacijska podjela stanice, opsežno je proučavan na fibroblastu, tipu stanica koje inače nalazimo u vezivnom tkivu. Održiv fibroblast uzet od ljudi i kultiviran in vitro počeo se živahno dijeliti, no kako je vrijeme prolazilo, brzina proliferacije postepeno se smanjivala. Nakon približno 60 podjela, one se prestaju dijeliti. Dok se fibroblast može dijeliti 60 puta, izgleda kako se ljudska matična stanica može dijeliti milijune puta. Matične stanice nalaze se u gotovo svim tkivima. Svaki put kada se matična stanica podijeli, dođe do nekih grešaka u procesu kopiranja DNK i tijekom vremena se sakupe greške. Prije ili kasnije, u DNK će se nakupiti toliko grešaka da će se transformirati u stanicu tumora. Mnogi ljudi polažu svoje nade u fizički trening. Dok vježbe zaista mogu osnažiti tijelo i smanjiti smrtnost, one ne mogu same po sebi usporiti starenje. Teoretski, fizičke vježbe će tijelu ubrzati starenje, pošto ćete više jesti i tako povećati unos kalorija, pojačati stanični metabolizam (više oksidacijskog stresa) i ubrzati obrtanje stanica. Mnoga suvremena istraživanja pretpostavljaju kako vježbe usmjerena na tijelo i um mogu usporiti starenje. Među drevnim Kinezima bilo je poznato da su oni koji su prakticirali Tai Chi bili zdraviji i dugovječniji od ostalih. Istraživanja yoge pokazala su kako vježba značajno smanjuje oksidacijski stres. Nedavno, proučavanje praktikanata qigonga otkrilo je kako je kod njih obrtanje stanica vježbom uvelike smanjeno. Metode koje uključuju tijelo i um vjerojatno su najdostupnija sredstva za dulju mladost.

28 - 02 - 08

Thu, 28 Feb 2008 19:35:12 GMT

Smijeh za dugi život Smijeh koji je uključen kao stalni sastavni dio života privlači prijateljstva, poboljšava zdravlje i produžuje život. Kada se smijemo, mi pozitivno utječemo na svaki organ u našem tijelu. Disanje nam se ubrzava, što relaksira našu dijafragmu, vrat, trbuh, lice i ramena. Smijeh povećava količinu kisika u krvi, što ne samo da pojačava liječenje i poboljšava cirkulaciju, nego i širi krvne komore u blizini površine kože. Iz tog razloga ljudi pri smijanju dobiju crveni izraz lica. Osim toga smijanje harmonizira rad srca, prokrvljuje arterije, pojačava apetit i sagorijeva kalorije. Neurolog Henri Rubenstein ustanovio je da minuta solidnog smijeha odgovara po učinku 45 minuta relaksacije. Profesor William Fry sa Stanfordskog sveučilišta smatra da kad se čovjek 100 puta nasmije, to ima za tijelo isti učinak kao deset minuta veslanja. Istraživanja su pokazala da ljudi koji se smiju, čak i onda kad se ne osjećaju sretnima, stimuliraju takozvanu «sretnu zonu» lijeve hemisfere mozga električnom aktivnošću. Richard Davidson, profesor psihologije i psihijatrije na sveučilištu u Wisconsinu, podvrgao je ljude testovima s EEG mašinama i pri tome im puštao smiješne filmove. Smijanje je proširilo njihove sretne zone mozga. Time je dokazao da namjerno smijanje, čak i onda kad nismo sretni, potiče mozak da postanemo sretnima. Istovremeno otkrio je da humor ima pozitivan utjecaj na uklanjanje stresa. Eksperimenti s ljudima koji su pokazivali rane znakove depresije dali su zanimljive rezultate. Oni su podijeljeni u dvije grupe. Prva je tokom tri tjedna gledala samo komedije, a druga ozbiljne filmove. Na kraju su napravljani testovi koji su bez greške pokazali da su članovi prve grupe bili u puno boljem stanju nego oni iz druge. Istovremeno je ustanovljeno i da ljudi skloni mrštenju imaju puno veće šanse da dobiju čir na želucu. Ukoliko se uhvatite kako se mrštite pokušajte svoje čelo masirati rukom. Robert Provine, profesor psihologije na sveučilištu u Marylandu, ustanovio je da je ljudski smijeh različit od onog kod ostalih primata. Čimpanze se smiju kao da dašću, sa samo jednim zvukom za udah i izdah. Kad su ljudi počeli uspravno hodati, to je oslobodilo njihov gornji dio tijela i omogućilo bolju kontrolu disanja. Rezultat toga je bolje moduliranje glasova od kojih se sastoji govorni jezik, a također i smijeha. Čimpanze mogu imati lingvističke koncepte, no ne mogu fizički kreirati zvukove unutar jezika. Pošto hodaju uspravno, ljudi posjeduju veliki nivo slobode pri stvaranju zvukova. Smijeh stimulira prirodne procese uklanjanja bola i stvaranja dobrog raspoloženja. Na taj način se uklanja stres i liječi tijelo. Kada je Norman Cousins dobio dijagnozu kronične bolesti zglobova, liječnici su mu obznanili kako mu ne mogu pomoći i da će živjeti s teškim bolovima sve do smrti. Cousins se nakon takve dijagnoze zatvorio u hotelsku sobu i posudio sve komične filmove koje je mogao pronaći: braću Marx, Aerodrom i Charlie Chaplina. Gledao ih je bez prekida smijući se pri tome što je glasnije mogao. Nakon šest mjeseci ove samoinicijativne terapije smijehom liječnici su bili zadivljeni jer su ustanovili kako je bolest potpuno nestala. Ovaj čudesni završetak i izlječenje naveli su Cousinsa da sve opiše u svojoj knjizi «Anatomija smijeha», te pokrene detaljna istraživanja o pozitivnim djelovanjima smijeha. Istraživanja su pokazala važnost endorfina. Riječ je o kemijskim spojevima koji se oslobađaju u mozgu za vrijeme smijeha. Oni imaju sličan sastav kao i morfij i heroin, te imaju umirujuće djelovanje na tijelo, unaprjeđujući pri tome imuni sustav organizma. To objašnjava zašto se sretni ljudi rjeđe razbolijevaju od onih nesretnih. Iz svega toga slijedi kako je najbolji recept za zdravlje i dug život što više se smijati. Nema nijedne životne situacije u kojoj nema i nešto smiješno, samo to treba uočiti.

22 - 02 - 08

Fri, 22 Feb 2008 20:30:38 GMT

Strategija mrkve i batine Zadnjih nekoliko mjeseci širom Izraela, brojnih evangeličkih krugova unutar Amerike i kabalističkih web foruma na Internetu, proširila se kontroverzna informacija o poruci koju je nakon svoje smrti ostavio rabin Yitzchak Kaduri. Ovaj za života vrlo cijenjeni učitelj umro je u veljači 2006. godine, dosegnuvši pri tome starost koja se procjenjivala između 106 i 117 godina. Rođen u Bagdadu, postao je poznat po svojim poznavanju kabale, te isto tako po svojim apokaliptičkim upozorenjima vezanim uz blisku budućnost. No, sve to nije ništa spram njegovih izjava da je osobno susreo židovskog Mesiju u studenom 2003. godine. Prije nego što je umro, Kaduri je ostavio na malom papiru bilješku s imenom Yeshua. Iako je taj podatak brže bolje negirao njegov 80-godišnji sin David, taj podatak je uzbunio sve koji su čuli tu neobičnu činjenicu. Zar je moguće da je zadrti kabalist Kaduri na kraju postao kršćanin? I još k tome je sreo Isusa? O svojem susretu s Mesijom Kaduri se povjerio bliskim rođacima: «On nije rekao: Ja sam Mesija, slijedite me. Prije će biti da će ga u budućnosti židovska nacija tražiti da ih vodi. Sve to će se dogoditi nakon što raspoznaju znakove koji potvrđuju da je riječ o pravom Mesiji.» Kaduri je također tvrdio «kako će Mesija spasiti Jeruzalem od Islama i kršćanstva, koji žele oduzeti taj grad židovskom narodu.» Prema Kaduriju, oni neće uspjeti jer će se međusobno sukobiti. Ovakva njegova razmišljanja izazivaju veliku sumnju u navodni prelazak na kršćanstvo. Neki od učesnika u diskusiji koja ne jenjava čak smatraju da je u pitanju «lažni Krist» za kojeg brojni evangelici smatraju da će prethoditi «pravom Kristu». Kaduri je u svojim spisima naglašavao kako neće svi vjerovati u to da je došao pravi Mesija, pa će tako puno lakše prihvatiti oni koji nisu religiozni. Istovremeno stalno je naglašavao kako i sam Mesija u početku neće biti svjestan svoje misije. Rabin Kaduri posto je poznat po svojem odbijanju da se susretne s Madonnom, pjevačicom koja se javno proglasila kao velika sljedbenica kabale. Tom prilikom je izjavio kako je zabranjeno podučavati kabalu one koji nisu Židovi. Nakon što je, prema svojim riječima, susreo Mesiju i doznao njegovo ime, Kaduri nije prestao najavljivati velike katastrofe koje će zahvatiti čitav svijet. Istovremeno najavljivao je dolazak ljepših dana za židovski narod predvođen svojim nacionalnim Mesijom. U tom kontekstu još više začuđuje podatak koji je iznio novinar Aviel Schneider koji piše za novine Israel Today. Po Schneiderovim riječima, on je imao priliku svojim očima vidjeti originalne Kadutijeve tekstove pisane rukom. Sve stranice su bile prekrivene brojnim križevima, unatoč toga što židovska tradicija ne koristi taj simbol. Nakon što je Schneider u novinama objavio taj podataka, Kadurijeva porodica se oglasila i objasnila kako je rabin Yitzchak križeve koristio «kao znakove za anđele». Prošlost i budućnost idealne su teme za manipulaciju ljudima. Uz pomoć oprobanog metoda batine i mrkve, ljudima se lako upravlja, održavajući ih tokom života u stanju posvemašnje umrtvljenosti i zasljepljenosti. Vladajućem sustavu pri održavanju takvog status quo-a svojom praksom pomažu i raznorazni vidovnjaci, proroci i astrolozi, koji nas zdušno obasiplju svojim prognozama. Koliko ste već puta čuli o asteroidu koji udara u Zemlju, velikim potapanjima kontinenata, Antikristu, Trećem svjetskom ratu i ostalim prijetnjama? Takve prognoze samo šire strah među ljudima i pri tome ništa konkretno ne mijenjaju. One su batina koja treba natjerati one koji ih čitaju da uzmu mrkve koje im nude za to unaprijed spremne državne i vjerske institucije. Od batine do mrkve i natrag. Krug nema ni kraja ni početka. Yogananda, veliki indijski učitelj koji je uspješno povezao indijsku tradiciju i kršćanstvo, jednom prilikom je rekao: «Zašto svi čekaju Spasitelja i pri tome ništa ne čine? Drugi Kristov dolazak se događa u nama a ne izvan nas.»