Smijeh za dugi život Smijeh koji je uključen kao stalni sastavni dio života privlači prijateljstva, poboljšava zdravlje i produžuje život. Kada se smijemo, mi pozitivno utječemo na svaki organ u našem tijelu. Disanje nam se ubrzava, što relaksira našu dijafragmu, vrat, trbuh, lice i ramena. Smijeh povećava količinu kisika u krvi, što ne samo da pojačava liječenje i poboljšava cirkulaciju, nego i širi krvne komore u blizini površine kože. Iz tog razloga ljudi pri smijanju dobiju crveni izraz lica. Osim toga smijanje harmonizira rad srca, prokrvljuje arterije, pojačava apetit i sagorijeva kalorije. Neurolog Henri Rubenstein ustanovio je da minuta solidnog smijeha odgovara po učinku 45 minuta relaksacije. Profesor William Fry sa Stanfordskog sveučilišta smatra da kad se čovjek 100 puta nasmije, to ima za tijelo isti učinak kao deset minuta veslanja. Istraživanja su pokazala da ljudi koji se smiju, čak i onda kad se ne osjećaju sretnima, stimuliraju takozvanu «sretnu zonu» lijeve hemisfere mozga električnom aktivnošću. Richard Davidson, profesor psihologije i psihijatrije na sveučilištu u Wisconsinu, podvrgao je ljude testovima s EEG mašinama i pri tome im puštao smiješne filmove. Smijanje je proširilo njihove sretne zone mozga. Time je dokazao da namjerno smijanje, čak i onda kad nismo sretni, potiče mozak da postanemo sretnima. Istovremeno otkrio je da humor ima pozitivan utjecaj na uklanjanje stresa. Eksperimenti s ljudima koji su pokazivali rane znakove depresije dali su zanimljive rezultate. Oni su podijeljeni u  dvije grupe. Prva je tokom tri tjedna gledala samo komedije, a druga ozbiljne filmove. Na kraju su napravljani testovi koji su bez greške pokazali da su članovi prve grupe bili u puno boljem stanju nego oni iz druge. Istovremeno je ustanovljeno i da ljudi skloni mrštenju imaju puno veće šanse da dobiju čir na želucu. Ukoliko se uhvatite kako se mrštite pokušajte svoje čelo masirati rukom. Robert Provine, profesor psihologije na sveučilištu u Marylandu, ustanovio je da je ljudski smijeh različit od onog kod ostalih primata. Čimpanze se smiju kao da dašću, sa samo jednim zvukom za udah i izdah. Kad su ljudi počeli uspravno hodati, to je oslobodilo njihov gornji dio tijela i omogućilo bolju kontrolu disanja. Rezultat toga je bolje moduliranje glasova od kojih se sastoji govorni jezik, a također i smijeha. Čimpanze mogu imati lingvističke koncepte, no ne mogu fizički kreirati zvukove unutar jezika. Pošto hodaju uspravno, ljudi posjeduju veliki nivo slobode pri stvaranju zvukova. Smijeh stimulira prirodne procese uklanjanja bola i stvaranja dobrog raspoloženja. Na taj način se uklanja stres i liječi tijelo. Kada je Norman Cousins dobio dijagnozu kronične bolesti zglobova, liječnici su mu obznanili kako mu ne mogu pomoći i da će živjeti s teškim bolovima sve do smrti. Cousins se nakon takve dijagnoze zatvorio u hotelsku sobu i posudio sve komične filmove koje je mogao pronaći: braću Marx, Aerodrom i Charlie Chaplina. Gledao ih je bez prekida smijući se pri tome što je glasnije mogao. Nakon šest mjeseci ove samoinicijativne terapije smijehom liječnici su bili zadivljeni jer su ustanovili kako je bolest potpuno nestala. Ovaj čudesni završetak i izlječenje naveli su Cousinsa da sve opiše u svojoj knjizi «Anatomija smijeha», te pokrene detaljna istraživanja o pozitivnim djelovanjima smijeha. Istraživanja su pokazala važnost endorfina. Riječ je o kemijskim spojevima koji se oslobađaju u mozgu za vrijeme smijeha. Oni imaju sličan sastav kao i morfij i heroin, te imaju umirujuće djelovanje na tijelo, unaprjeđujući pri tome imuni sustav organizma. To objašnjava zašto se sretni ljudi rjeđe razbolijevaju od onih nesretnih. Iz svega toga slijedi kako je najbolji recept za zdravlje i dug život što više se smijati. Nema nijedne životne situacije u kojoj nema i nešto smiješno, samo to treba uočiti.