Pjesme

Stojim tu


I poslije svega
stajat cu tu, na stijeni,
uspravno
bijela ce pjena dopirati do mojih nogu
stajat cu tu tisucu godina
nasmijan
u cistom zlatu nakon olujnih noci
ponovo se uzdigoh iz pepela
usprkos bogovima i njima za ljubav
ne cekajuci nista, osim mozda Tebe,
a Ti ne dolazis.
Stajat cu tu
Vjecno
Nasmijan
Da, s iskonom stopljen
kad nestanu vrijeme i prostor
patnja i bol
kad nestanu cak i sjecanja.
Reci mi,po cemu cu Te poznati
u buducoj vjecnosti?
Po ocima mozda?
Oh, nadam se da cu Te poznati,
jedina na svijetu,
barem na trenutak
prije nego sto sasvim potonem
ili se sasvim uzdignem.
Svejedno,
i more i nebo su plavi.
Rasprsena u milijarde kapljica
udarajuci u stijene
sumit cu, mozda, tvoje ime
osim ako mi bogovi i to ne uskrate
i daruju tamu zaborava.
Hoce li i u vjecnosti biti,
od svih imena
Tvoje jedino ime?
Ne sjecati se niceg,
a u svemu biti
milost ili kazna, sto je?